“Sigurna sam da oslikava njihovo trenutno raspoloženje.
Ljiljana tvrdi da su Popović i Suzana uzeli pesmu koja savršeno opisuje raspoloženje u kojem se on nalazi i da je na indirektan način poslata poruka.
Tekstopisac Ljiljana Jevremović progovorila je o Saši Popoviću koji se bori sa teškom bolešću.
Nakon što 15 godina nije pisala pesme za pevače “Grand” produkcije, Ljiljana je prošle godine uradila hit za Sašinu suprugu Suzanu Jovanović.
Ljiljana tvrdi da je sa pomenutim bračnim parom izgubila kontakt, te da joj nisu poznati detalji Sašinog zdravstvenog stanja, ali da joj se čini da su Popović i Suzana uzeli pesmu koja savršeno opisuje raspoloženje u kojem se on nalazi i da je na indirektan način poslata poruka.
– Poslednju pesmu Suzani Jovanović sam radila ja. Time su mi njih dvoje pokazali da su mi sada vrata “Granda” otvorena, ali ja sam prestala da pišem – rekla je ona, pa otkrila:
Oprostila se od svog voljenog supruga.
Osnivač i kreativni direktor Grand produkcije, Aleksandar Saša Popović, ispraćen je na večni počinak danas, 6. marta, na Novom Bežanijskom groblju.

Poslednji pozdrav uputila mu je porodica, udovica Suzana Jovanović, ćerka Alekasndra, posinak Danijel i mnogi drugi.
Nakon što je kovčeg spušten, Suzana i deca su u raku ubacili bele ruže.
Bela ruža, poznata kao cvet čistoće i nevinosti, često se koristi kao znak neizmerne ljubavi i poštovanja prema preminulima. U ovom slučaju, čin bacanja bele ruže može se interpretirati kao emotivni izraz Suzane prema Saši, kao i njene želje da ga isprati s dostojanstvom i ljubavlju, te da on u večnosti pronađe mir.
Pored toga, bela ruža može imati i simboliku oproštaja, jer se u mnogim kulturama smatra cvetom koji se često stavlja na grobove, čime se izražava želja da preminuli mirno počiva. Suzana je ovom gestom, verovatno, želela da oda poštu svom mužu i da simbolički pokaže koliko je duboko povezana s njim, čak i u trenutku kada ga više nema fizički.
“Šta će meni ovaj život kad bez tebe moram mreti?”
U pitanju je pesma “Šta će meni ovaj život”, a stihovi iste glase:
“Zar ja, koja sve sam mogla šta mi na um dođe,
I vremenu branila sam gde ja dođem da ne prođe?
Zar ja koja sam kao crna zemlja bila snažna,
Da postanem niko, ništa, tebi nevažna?
Šta će meni ovaj život kad bez tebe moram mreti?
Kad me nema ti se seti da si moja ljubav bio,
Šta će meni ovi dani kad bez tebe duša kani,
Da umre bez suza što ih nisi pustio?
Zar ti, čije usne ja sam od meraka pila
Da nateraš da poželim da se nisam ni rodila
Da ne slušaš ovu pesmu o ljubavi kletoj
I da odeš u lepoti svojoj prokletoj?
Šta će meni ovaj život kad bez tebe moram mreti?
Kad me nema ti se seti da si moja ljubav bio
Šta će meni ovi dani kad bez tebe duša kani
Da umre bez suza što ih nisi pustio?”
Informer
Leave a Reply