Foto:Pixabay/Ilustracija
Godine 1958. udaljeni kutak Aljaske svjedočio je prirodnoj katastrofi toliko ekstremnoj da i dalje drži rekord za najviši cunami u historiji . Poznat kao “megacunami”, događaj u zaljevu Lituya oslobodio je vodeni zid koji je bio viši od Empire State Buildinga, tačnije 1.700 stopa (preko 518 metara) iznad nivoa mora, zbrisavši preko šest kvadratnih kilometara šume u sekundi.
Cunami kakav nije zabilježen
Dok većinu cunamija – blizu 80%, prema podacima Američkog geološkog zavoda – izazivaju podmorski zemljotresi, megacunami u zaljevu Lituya bio je drugačiji. Nije sam zemljotres uzrokovao talas, već masivno klizište koje je izazvao.
Dana 9. jula 1958. godine, zemljotres jačine 7,8 stepeni Rihterove skale pogodio je regiju, odbacujući između 35 i 40 miliona kubnih metara stijena i glečerskog leda sa planinske padine koja se nadvijala nad zaljevom. Krhotine su se survale sa visine veće od 1.600 stopa (preko 487 metara), udarajući u uski fjord i istiskujući nezamislivu količinu vode.
Rezultat nije bio tipičan cunami koji se širi preko okeana. Umjesto toga, bio je to iznenadni, nasilni val – ogromna vodena zavjesa koja je uništila sve pred sobom. Val je dostigao brzinu od preko 200 km/h, iako je brzo gubio zamah kako se širio.
Udaljeni, surovi krajolik
Uprkos samim razmjerama katastrofe, broj žrtava bio je iznenađujuće mali: pet ljudi je izgubilo život. To je uglavnom zato što se zaljev Lituya nalazi u jednom od najrjeđe naseljenih dijelova Sjedinjenih Država. Okruženo strmim liticama, glečerima i gustom divljinom, područje je jednako zapanjujuće koliko i negostoljubivo.
Naučnici procjenjuju da je energija koju je oslobodio talas bila ekvivalentna 5.000 atomskih bombi – zapanjujuća brojka koja naglašava sirovu moć prirode u ovom izolovanom aljaškom fjordu.
Poziv na buđenje
Pored ljudskih žrtava, megacunami je imao dubok utjecaj na lokalnu okolinu. Čitavi šumski pojasevi su sravnjeni sa zemljom, a obalni ekosistemi su razoreni. Val je poremetio staništa za bezbroj vrsta, od kojih se neke možda nikada neće u potpunosti oporaviti.
Danas, događaj u zaljevu Lituya služi kao ozbiljno upozorenje. Kako klimatske promjene ubrzavaju topljenje glečera i destabiliziraju planinske padine, rizik od sličnih događaja raste – ne samo na Aljasci, već i u drugim glacijalnim regijama širom svijeta. Ovo nisu samo udaljene geološke zanimljivosti; to su potencijalne prijetnje zajednicama, infrastrukturi i ekosistemima.
Iako je zaljev Lituya daleko od civilizacije, njegova priča je snažan podsjetnik na to koliko brzo priroda može postati nasilna – i koliko je naša sudbina povezana s promjenjivom ravnotežom planete.
N1
Leave a Reply