Piše: Enver Kazaz, thebosniatimes.ba
Prozvalo me na portalu Start Komšićevo (g)lupetalo Dragan Bursać u tekstuljku Šta nam govori odricanje od Trojke njenih apologeta (https://startbih.ba/clanak/bursac-sta-nam-govori-odricanje-od-trojke-njenih-apologeta/278548), najamnik u širenju ideološke parole o sigurnom raspadu Bosne, ako je ne odbrani militantni Željko Komšić, lažunjavi Slaven Kovačević i njihov politički šef Bakir Izetbegović.
Izetbegović je nešto što se predstavlja kao neobeg, a ustvari je obični izdajnik koji je sve bošnjačke političare 17. 2. 2017. godine u Vijećnici slagao da Sakib Softić ima legitimitet u zastupanju pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (https://n1info.ba/vijesti/a138428-Pocelo-savjetovanje-o-reviziji-tuzbe-BiH-protiv-Srbije/). Da bi opravdao tu laž, on je 22. 2. 2017. iz svog kabineta člana Predsjedništva BiH poslao saopštenje prema kojemu: „’U svojstvu agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde Sakib Softić ovlašten je da zastupa BiH i ima legitimaciju da u ime BiH poduzima sve pravne radnje u vezi s tužbom BiH.’ Navedeno je to iz kabineta člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića s ciljem istinitog i potpunog informiranja bosanskohercegovačke javnosti u vezi s procesom revizije presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije.” (https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/sakib-softic-ima-legitimitet-kao-agent-bih/254575#google_vignette)
Komšić je potkapacitirani militant koji je svojedobno prijetio Vojislavu Koštunici, tadašnjem predsjedniku Srbije: „’Koštunici bi bilo bolje da se bavi pitanjima koja su mu posao odnosno budućnošću Srbije i njenih građana, a da prste drži dalje od BiH. U protivnom bi mogao dobiti i po prstima i po nosu i zato neka ne zaboravi kako je završio njegov prethodnik Milošević’, izjavio je Komšić za medije u BiH dok je bio u posjetu Vatikanu.“ (https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/prvi-put-od-rata-stize-upozorenje-un-a.html). On za četiri mandata provedena u Predsjedništvu BiH za ovu zemlju nije uradio ništa važno. Doduše, jeste popunjavao fotelju člana Predsjedništva i demonizirao HDZ, homogenizirao Hrvate u BiH oko te stranke i produbljivao bošnjačko-hrvatski politički sukob.
Slaven Kovačević je karikaturalni lažov koji je manipulirao svojim nacionalnim izjašnjavanjem dovodeći, sa Komšićem, građane BiH u zabludu, da bi početkom oktobra ove godine izgubio spor pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu (https://avaz.ba/vijesti/bih/998860/evropski-sud-kovacevic-je-pokazao-nepostovanje-prema-sudu-obmanjivao-u-postupku-i-zastrasivao-visokog-predstavnika). Kovačević je, dakle, svojim manipulacijama osramotio BiH na međunarodnom planu.
E, tom trojcu se neprestano ulaguje Dragan Bursać, namigujući im da radi propagandu za njihove političke interese. Sve što piše ovaj novinarčić je, uz to, ulagivanje sarajevskoj čaršiji i jarcanje lažnog patriotizma i bošnjačkog nacionalizma. Na tim osnovama Bursać bere simpatije bošnjačke medijske mahale i nacionalističkog propagandnog šljama, znajući da se na slici podobnog nacionalnog drugog može dobro živjeti. To čine različiti političari na zastupničkim, ministarskim i pozicijama zamjenika ministara, čak i onim za ljudska prava na državnom nivou. I dok parolaški ginu za, kako kaže u patriotskom zanosu jedan akademik, milu i dragu moju Bosnu koja je prošle godine puno patila, a drugi dodaje da je Bosna aksiom povijesti i da je sjemenom zasuta – tu zemlju svode na čaršijske ćepenke, a ona trideset godina stagnira, potom se urušava i propada.
Ta ideološka manipulacija i lažno predstavljanje kao unosan politički biznis na koncu se potpuno demaskiraju u sudaru sa realnošću, a iza toga ostaju političke kreature i karikature. Mnogo ih je, a njihov obrazac uspostavio je upravo Komšić. Kovačević je njegova ljigava kopija.
Ne želim ovdje navoditi imena tih kreatura i karikatura, već samo ukazati na obrazac koji različitim manipulacijama i lažima donosi značajnu korist takvim osobama, a državi i društvu nanosi nemjerljivu štetu. Jednom ću to s radošću učiniti.
No, da bi ispunio obrazac koji je uspostavio Željko Komšić, ubjedljivo najveći manipulator bošnjačkim emocionalizmom i nacionalizmom, Bursać je prisiljen da stalno barata poluistinama, lažima i manipulacijama. Taj lik mi nije bio interesantan, jer to što piše su opća mjesta patriotske laži koja koriste diletanti i mediokriteti, a zapeo mi je za oko tek onda kada mi, priključujući mi Nermina Nikšića, optužio poput kakvog ogavnog SDA bota, za izdaju države. Polemizirao sam s njim u tekstu Medijski diletanti i druge splačine (https://www.prometej.ba/clanak/osvrti/enver-kazaz-medijski-diletanti-i-druge-splacine-6158).
Naime, Bursać je na portalu Radio Sarajevo (https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja-mislim/dragan-bursac-niksicu-a-da-odmah-proglasis-herceg-bosnu/585075#google_vignette) 9. 4. 2025. objavio veoma glup propagandni tekst Nikšiću, a da odmah proglasiš Herceg-Bosnu? U toj gluposti on je premijera oklevetao Nikšića da izdaje državu zbog dogovora s Draganom Čovićem oko izgradnje čuvene Južne interkonekcije, ne navodeći niti jedan element tog dogovora, koji Bursać u svojoj diletantskoj uobrazilji tretira kao set ustavnih promjena i niza zakona na osnovu kojih će se uspostaviti treći entitet, odnosno Herceg-Bosna. „Nermine, ako već igraš po Čovićevim notama – nemoj više pjevušiti himnu, pusti Thompsona. Samo proglasi Herceg-Bosnu 2.0, čestitaj Čoviću, pošalji zahvalnicu Kazazu i iznajmi državu. Nije to više ni sramota, to je otvorena izdaja države!“ Eto, to je Bursać u punom obimu laži. Ništa tada nije znao o tom dogovoru, niti o tadašnjem mom prijedlogu promjena Izbornog zakona BiH, ali je znao da je sve to izdaja države. Kako je izdaja, na osnovu čega – ne kaže, ali uzvikuje iz sveg glasa izdaja, mašući svojim bijednim patriotizmom po Komšićevoj mjeri, uz asistenciju Slavena Kovačevića.
Evo kako sam demontirao ovo Komšićevo spadalo u pomenutom tekstu Medijski diletanti i druge splačine: „Potom Bursać zapada u krajnji jad i mentalnu bijedu: ‘Naravno, za sve to postoji narativ. Mora postojati. Ne možeš prodati državu bez deklaracije o porijeklu. Zato tu ulijeće Enver Kazaz, čovjek koji se od nekadašnjeg profesora književnosti transformisao u pečat ideološke legitimacije svakog novodržavnog eksperimenta.
Njegova nova filozofija glasi: bolje da Trojka nestane nego da ne udovolji Čoviću. Pa to i Čović misli, samo ne zna tako lijepo da sroči.’
Ovdje Bursaćeva paranoja izmišlja zavjeru protiv države u kojoj su glavni protagonisti Nikšić, Čović i Kazaz. Ne kaže minder-patriota kakav sam to narativ osmislio, šta je njegova sadržina, ali tvrdi da udovoljavam Čoviću, te služim Nikšiću za prodaju suvereniteta. Eto, u svojoj budalaštini ideološki parolaš SDA-DF-a sklopio je kockice, ali bez dokaza, bez ijednog argumenta, samo gola bijedna optužba i jadna kleveta. Na parolaškom patriotizmu Bursać je u Sarajevu izgradio ozbiljnu karijeru, postao omiljen lik u mahalskom novinarstvu i obično lupetalo. U svom napadu na Nikšića i mene on, jadan, ne zna ništa. Ne zna kako glasi prijedlog izmjena Izbornog zakona, ne zna ni kakav su eventualni dogovor oko Južne interkonekcije tobože sklopili Nikšić i Čović, ne navodi, dakle, niti jednu činjenicu, pa je zato primoran na bijednu, providnu laž i pokušaj da očara mase.“
U međuvremenu, izgradnju Južne interkonekcije i njenu upotrebu su preuzele firme iz SAD-a, čime je Bursaćevoj optužbi o izdaji opaljena šamarčina. A kada sam prije sedam mjeseci sa gospođom Lidijom Korać u emisiji Polis na TVSA (https://www.youtube.com/watch?v=77BkfZjGhSQ) obrazložio elektorski model promjena Izbornog zakona i izbora članova Predsjedništva BiH, Bursać je sa medijsko-propagandnom SDA-DF kamarilom naprosto zanijemio. Tako to biva s lažovima i propagandistima.
Istim postupkom laži i propagande služi se i u tekstuljku Šta nam govori odricanje od Trojke njenih apologeta. Apologete smo kao Damir Nikšić i ja, a sad se kao odričemo Trojke. Na osnovu čega je Bursać zaključio da sam ja apologeta, nemoguće je saznati. Nema niti jednog dokaza koji navodi za to. Naprotiv, samo bijedno optužuje, baš kao što laže da se, eto, odričem Trojke.
Pogledajmo šta tvrdi: „E sad, da ljudi poput Envera Kazaza ili Damira Nikšića tek u januaru shvate s kakvim političkim amaterizmom imaju posla – ne biva. Ili se radi o grubom političkom instinktu za samoodržanje, političko preživljavanje i pipanju terena za nove pozicije, ili je atmosfera unutar Trojke toliko uzavrela da je moralo negdje iskipjeti. U oba slučaja, riječ je o simptomu, a ne o iznenađenju.
Jer, budimo pošteni: Trojka nije propala jučer. Nije propala s prvim snijegom u Sarajevu, niti s prvim artikulisanjem problema u ‘Radu’, niti s prvom kadrovskom katastrofom u javnim preduzećima. Trojka se raspadala onog trenutka kada je vlast shvatila kao poluprivatno egocentrični kapital, a ne kao operativnu odgovornost.“
Ono što odmah bode oči je izostanak bilo kakvog navoda. Gdje, kad, kako sam nešto tvrdio i tek u januaru (valjda ove godine) shvatio s kakvim političkim amaterizmom imam posla – ne navodi Komšićevo i Kovačevićevo spadalo. Ima li kakav citat, kakva činjenica, kakav tekst, neka televizijska emisija? Nema, ostaje nam da vjerujemo Bursaću na riječ, jer on je borac za jedinstvenu i cjelovitu, dragu i milu, sjemenom posutu BiH.
Zato pođimo od činjenica. Nigdje, nikad se nisam odrekao Trojke. Naprotiv. Smatram je najboljim političkim projektom u BiH od rata do danas. To sam bezbroj puta isticao i i dalje tvrdim. Bursać se vjerovatno referira na emisiju Razumno Televizije Newsmax Balkans (https://www.youtube.com/watch?v=-oS-Lau2Rvw) koju vodi Haris Šertović. Ovom korektnom i dobrom novinaru dao sam nedavno intervju u kojem sam kritikovao premijera Vlade Kantona Sarajevo zbog neodgovornosti, nesposobnosti i nepismenosti, jer je Sarajevo bilo zatrpano snijegom, a nadležne službe preduzeća „Rad“ su potpuno zakazale. Tu emisiju morao je spomenuti Bursać, jer je to temeljno pravilo novinarskog profesionalizma, i navesti citate iz nje. Nije to učinio, jer on ne samo da nije profesionalac, već, kako sam i naglasio, obično spadalo koje (g)lupeta. Kritikovati neku vladu, ili ministre u njoj i premijera, obaveza je u javnom djelovanju. U tom intervjuu oštro sam kritikovao premijera Uka, ali za izuzetan rad pohvalio ministra zdravstva Enisa Hasanovića i ministra saobraćaja Adnana Štetu. To Bursać ne navodi, jer ne ide u prilog njegovoj ogavnoj propagandi.
Podržavati Trojku ne znači i podržavati njena loša kadrovska rješenja, a njih ima. O njima sam govorio još prije godinu, tačnije 27. 12. 2024. u emisiji Polis na TVSA (https://www.youtube.com/watch?v=1RIQnZT9I9A), navodeći imenom i prezimenom pojedine ministre kao velike kadrovske promašaje u Vladi KS-a: Kenana Magodu, Adnu Mesihović, Naidu Hotu-Muminović itd., a posebno sam istakao čuveni slučaj Bojana Bošnjaka i naglasio nadanje da je odlično što će se desiti, tada najavljivana, rekonstrukcija Vlade Kantona Sarajevo. Nažalost, ona se nije desila, a nesposobni Uk je ostao na svojoj poziciji.
To znači da je moja kritika pojedinih ministara u Vladi KS-a počela puno prije januara ove godine, kako mi nevješto podvaljuje Bursać. No, da naglasim: Trojka je preobrazila Sarajevo, koje je SDA uništavala više od dvadeset godina. Nova tramvajska pruga, novi tramvaji, novi trolejbusi, nova trolejbuska mreža prema Vogošći, izgradnja pruge prema Hrasnici, nova esencijalna lista sa čak 700 novih lijekova na njoj, među kojima su i oni skupi tzv. pametni lijekovi, povećanje socijalnih davanja, itd. Ukova vlada u posljednjoj godini je radila loše. I to je činjenica. Nju ne možemo zaobići.
Ovo nije nikakva apologija Trojki, nije ni odricanje od nje, već ocjena rada i uspjeha i neuspjeha Vlade KS-a. Bursaću se, jednostavno govoreći, priviđa. A onaj kome se priviđa – ne živi u realnosti, već u iluziji koju pretače u propagandu, objede i klevete.
A da je imalo profesionalno odgovoran, Bursać bi morao istaći da sam u intervjuu sa Harisom Šertovićem istakao vrhunski rad Federalne vlade na čelu sa Nerminom Nikšićem. To je, nekoliko puta sam naglasio na različitim medijima, najbolja vlada Federacije BiH od rata do danas. Novalićeva vlada je, primjera radi, za osam godina vlasti otvorila svega jedanaest kilometara autoputa. Nikišićeva je to učinila za tri, a do kraja mandata namjerava izgraditi čak šezdeset kilometara. Osim toga, nijedna vlada od rata naovamo nije bila toliko socijalno osjetljiva. To pokazuje da o državi misli na sasvim drugačiji način od SDA-DF vlasti. Naime, na način socijalne osjetljivosti i pravednosti. Otud i povećanje minimalca, povećanje penzija, povećanje socijalnih davanja i niz drugih zaista dobrih poteza.
Ni to ne navodi Komšićev trbuhozborac, jer to nije odricanje, već pohvala. To što Trojku u SDA-DF-u mrze i što Vladu Federacije BiH izlažu obavještajno-medijskoj propagandi nije ništa drugo do pokazatelj političkog karaktera Željka Komšića i Bakira Izetbegovića, najvećih političkih štetočina na bošnjačkom nacionalističkom političkom spektru.
Zato Bursać mora i ljagati kao kakva mahaluša: „Ili se radi o grubom političkom instinktu za samoodržanje, političko preživljavanje i pipanju terena za nove pozicije, ili je atmosfera unutar Trojke toliko uzavrela da je moralo negdje iskipjeti.“ Čuj samoodržanje, političko preživljavanje, pipanje terena za nove pozicije. Na šta spade ljubimac sarajevske medijske mahale. Iz Bursaća progovori moralna objeda, prizemni trač, jeftina uvreda. Sve nedostojno bilo kakvog komentara. Ostavljam ga da gmiže u tom mahalaškom blatu.
(TBT)
Leave a Reply