DRAGAN BURSAĆ: Svijet MOJIH muslimana i svijet VAŠIH laži!Ne dam na moje Bošnjake!

DRAGAN BURSAĆ: Svijet MOJIH muslimana i svijet VAŠIH laži!
Ne dam na moje Bošnjake! Ne ide to tako. Islam u Bosni je i vjera, i kultura, i pamćenje i sabur, ali i komšiluk. Islam u Bosni je i ezan i sevdah, i ramazan i kahva, i skrušenost i osmijeh. Islam u Bosni je i tvrdoglava, prkosna, tiha evropska normalnost koja je preživjela i carstva i režime, i ustaše i četnike, i logore i opsade.
Piše: Dragan BURSAĆ Plenum
U Banjaluci je danas, na predavanju održanom pred odabranom publikom, Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, ugostio bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući i penzionisanog američkog generala Michaela Flynna. U toj sali, pred kamerama i mikrofonima, Dodik je, lažno zabrinut, Flynna pitao za “sudbinu RS-a” usljed, kako je rekao, “islamizacije Evrope”.
A Flynn je, odgovarajući na to pitanje, izgovorio rečenicu koja odzvanja kao hladan politički metak: islam nije religija, nego politička filozofija, kaže bivši savjetnik.
E, sad.
Da se razumijemo odmah, da se ova rečenica ne provuče kao još jedna “samo izjava”. Jer ovdje nije riječ o religiji i definiciji religije. Riječ je o lošoj namjeri. O meti. O planskom poniženju. O tome da se jednom narodu, komšiji, prijatelju, sugrađaninu, rođaku, pokuša oteti i vjera i dostojanstvo, pa da ostane gola etiketa, hladna, prijeteća i imagnirana, “politička filozofija”, “zakon”, “sistem”, “opasnost” ogoljeni od ljudskosti.
A znate li vi, Dodiče i gosti uvaženi, šta je islam u Bosni civilizacijski svijet ljudskosti, van vaših sala i vaših fantazija?
Znate li vi da meni pola familije bošnjačko?
Znate li za Esmu, Seju, Vernesu, za mog Damira, za sve moje?
Znate li vi da je ono najtananije, najsvjetlije i najsvetije u ovoj zemlji često ima muslimansko ime, ali ljudsku, univerzalnu-Kosmičku dušu?
Znate li vi kako zvuk ezana zna da smiri čovjeka, ne zato što ga “pokorava”, nego zato što ga vraća sebi-u sebe, vraća ga kući, vraća ga među ljude?
Znate li vi kako nanina ruka na licu nije “šerijat” i nije “poltički projekat“, nego lijek?
Znate li vi kako riječ starca iz mahale zna da umiri srce, kako je to riječ koja u sebi nosi i Boga i komšiju, i strpljenje i stid, i smijeh i tugu i onaj iskonski sabur?
Znate li vi kako je kad vas ugoste u Stocu pa pet dana kući ne daju, lažući da je snijeg preko Prozora, a vi znate da lažu od ljubavi, od merhameta, od one bosanske potrebe da čovjeku ne bude hladno, ni u stomaku ni u duši, ni tijelu?
Znate li vi kako je kad vam u Kozarcu prijatelj uz zagrljaj poturi kvrgušu vruću, ne kao pairnatu “političku filozofiju”, nego kao hljeb, kao znak da ste živi i da pripadate?
Znate li vi kako je popiti sok od zove u Počitelju, gledati pčelu kako se gosti, pa shvatiti da se život ne vodi po vašim mapama straha, nego po mapama dobrote?
Znate li vi kako je kad vas nepoznati ljudi u Ključu dočekaju kao najrođenijeg dok mijenjate probušenu gumu, pa vas ni oni kući ne daju, noć uz Grmeč, Sana tiha, pastrmke u vodi, a vi shvatite da sigurnost nije u uniformi, nego u čovjeku?
Znate li vi kakav mir vlada u srcu dok čitate Maka, kako vas riječ nosi uz Skendera, kako oko suzi uz Sidrana, kako glas utihne ponad Himzinog, kako se utopite u Berbera?
Znate li vi kakva je privilegija živjeti u zemlji u kojoj i Sunce i Mjesec titraju ritmom Njegovog imena, a čovjek, kad je dobar, ne pita komšiju “šta si”, nego “jesi li dobro”?
A sad, Dodiče, da se vratimo na Vašu “sudbinu RS-a”.
Vi ne pitate američkog gosta o sudbini “RS-a” iz brige, nego iz potrebe da proizvedete neprijatelja i stigmatizujete komšiju kao u jeftinom, dogovorenom rijalitiju. Jer kad nema ekonomije, kad nema pravde, kad nema budućnosti, kad mladi bježe, kad fabrike šute, kad ste sve pretvorili u privatnu kasu, onda treba neko da bude kriv. I onda se u Vašem narativu pojavi musliman-komšija kao prijetnja, ne zato što je musliman opasan, nego zato što je vama opasno kad je neko živ, dostojanstven, evropski, civiliziran, normalan.
A gost iz Amerike, taj bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, samo je dao Vašoj staroj, pohabanoj propagandi stranu etiketu, kao da je parfem na istoj smrdljivoj odjeći. Vi mu postavite pitanje, on Vam potvrdi predrasudu, publika klimne glavom, i eto ga, stvoren je “problem” tamo gdje ga nikad bilo nije.
Samo što problem nije islam, niti je kad bio.
Problem je vaša politika straha. Problem je vaša trgovina mržnjom. Problem je taj vaš svijet u kojem se čovjek dijeli na “naše” i “njihove”, pa se onda “njihovi” tretiraju kao statistika, kao prijetnja, kao teret, kao tuđin, kao višak.
A znate šta je najodvratnije?
To što vi svi islam predstavljate kao “političku filozofiju”, dok ste vi od politike napravili religiju. Kult ličnosti, kult nacije, kult vječne ugroženosti. Kod vas se ne glasa, kod vas se klanja. Ne bira se, nego se zaklinje. Ne kritikuje se, nego se izdaje. I onda vi, takvi, drugome objašnjavate šta je religija.
Ne ide to tako.
Islam u Bosni je i vjera i kultura i pamćenje, ali i komšiluk. Islam u Bosni je i ezan i sevdah, i ramazan i kahva, i skrušenost i osmijeh. Islam u Bosni je i tvrdoglava, prkosna, tiha evropska normalnost koja je preživjela i carstva i režime, i ustaše i četnike, i logore i opsade.
I kad vi kažete “islamizacija Evrope”, vi zapravo kažete: smeta vam Evropa u kojoj musliman može biti gradonačelnik, komšija, profesor, doktor, prijatelj, bez da se izvinjava što postoji.
Ali znate šta, Dodiče Milorade?
U toj Evropi, u kojoj se vi užasavate muslimanskog gradonačelnika, ima i nešto što se zove građanin. Ima i nešto što se zove pravo. Ima i nešto što se zove država. I ima i nešto što se zove istina.
A istina je jednostavna: nije problem u muslimanima. Problem je u fašizmu koji se pravi pristojan, u mržnji koja oblači odijelo, u laži koja se predstavlja kao briga za “sudbinu”.
Zato, neka vam bude jasno.
Bosna i Hercegovina je evropska sa svojim muslimanima, jer ona to jeste. Ne pita se Dodik, ne pita se Flynn, ne pita se nikakav salonski prorok “islamizacije” za tuđi život i tuđu vjeru. Pita se čovjek u svojoj kući, u svom gradu, u svojoj zemlji.
A svijet mojih muslimana, svijet mojih ljudi, svijet dobrote, časti i merhameta, taj svijet je stariji od vaših sala, veći od vaših pitanja i jači od vaših laži.
I zato, kad sljedeći put budete tražili “sudbinu”, potražite je u ogledalu. A ogledalo ne laže. Nikoga od nas!