“Kakav blam, nakon što je izgubio sina pjevač je napravio ogromno slavlje..” – cijelu noć pjevao, narod žestoko osudio Enesa Begovića

Enes Begović, istaknuti bosanskohercegovački umjetnik narodne glazbe rođen 1965. godine u Visokom, svoju je zapaženu glazbenu karijeru započeo izdavanjem debitantskog albuma 1985. godine. Jedan od njegovih zapaženih ranih uspjeha je nezaboravna pjesma “Bosanac” koja očarava publiku i diči se impresivne prodajne brojke od 500.000 primjeraka.

Tijekom svog glazbenog putovanja, Enes Begović je stvorio izvanrednih ukupno 16 albuma i pedantno sastavio 5 kompilacija, prikazujući impresivan niz od više od 200 kompozicija. Unatoč različitim izazovima, obitelj Begović na kraju je pronašla mir i vratila duboko zadovoljstvo. Ponovno oživljavanje radosti i sreće je evidentno.

Enes Begović, cijenjeni pjevač porijeklom iz Bosne i Hercegovine, prošle godine se suočio s dubokom tugom nakon smrti svog sina Armina, koji se hrabro borio s dugotrajnom bolešću. Nakon ovog potresnog događaja, Enes Begović se odlučio namjerno povući iz javnosti i medija, tražeći utjehu u izolaciji.Motiviran dubokom potrebom za mirom i iscjeljenjem svog slomljenog srca nakon nezamislivog gubitka djeteta, odlučio se povući iz svoje karijere i potražiti miran život daleko od svjetla reflektora.

U jedinstvenoj priči, Amir Begović, koji je slučajno imao obiteljsku vezu s ranije spomenutom osobom, odlučio je učvrstiti svoju romantičnu vezu tako što je krenuo na doživotno putovanje svetog braka sa svojom dragom partnericom. Krajem travnja, Amir je u potpunosti prihvatio svoju obvezu izmijenivši zavjete sa svojom voljenom.

Nakon iznimno teškog razdoblja, obitelj Begović napokon je otkrila tračak sreće u ovom značajnom događaju. Enes, Amirov otac, godinama se tiho borio za dobrobit i radost svog djeteta. Tek nakon srceparajuće smrti njegovog sina Armina, Enesova izazovna borba s autoimunom bolešću došla je u žižu javnosti.

• Šira društvena zajednica ne zna gdje se nalazi ustanova u kojoj je Enes tražio lijek za Arminovo stanje. Razmišljajući o ponašanju nekoga tko organizira vjenčanje nakon srcedrapateljne smrti djeteta, postaje ključno preispitati društveno prihvaćanje takvih postupaka. Kako se gleda na ovo ponašanje? Označava li poštovanje ili nedostatak? Odlučite sami.