Prosvjedi 5. listopada 2000. u Beogradu prisilili su tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića da prihvati poraz na izborima. Bio je to kraj strahovlade “balkanskog krvnika”, neosuđenog ratnog zločinca koji je posijao sjeme zla u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Gotovo četvrt stoljeća poslije Srbija je ponovno na nogama. Više i nije vijest kada stanovnici nekog srbijanskog grada izađu na ulice, a predsjednik Aleksandar Vučić izgleda sve više smeteno i uplašeno u pokušaju da očuva svoju 12 godina dugu autokratsku vladavinu. No sve je izglednije da je njegov režim u padu. Neće ga ovog puta, kao Slobodana Miloševića, srušiti oporba nego, kako se čini, studenti.
Kada smo se upustili u istraživanje događaja u Srbiji koju trese val prosvjeda, od kojih je najveći bio onaj u Beogradu, gdje se na trgu Slavija okupilo više od stotinu tisuća ljudi, cilj nam je bio identificirati lidere ove nove srbijanske revolucije, lica koja stoje iza masovnih demonstracija i kojima građani vjeruju.
Iako postoji određena organizacija iza neviđenih masovnih nenasilnih okupljanja diljem Srbije, pokazalo se gotovo nemogućim utvrditi tko je tu glavni. I dok sve to podsjeća na blokade fakulteta i plenume tijekom studentskih prosvjeda u Hrvatskoj 2009., u Srbiji je stvar kudikamo ozbiljnija. Toj zemlji, naime, najozbiljnije prijeti građanski rat ne dođe li vrlo brzo do mirne promjene vlasti. Točnije, odlaska Aleksandra Vučića i njegove bulumente.
Tri veća vala
Vučić prosvjede pokušava otpisati kao opozicijske, kako bi ih onda lakše delegitimirao i pobijedio, kao što je, uostalom, pobijedio i razbio već nekoliko opozicijskih prosvjeda. Studentski prosvjedi, međutim, nisu opozicijski, ali ni djelo stranih obavještajnih službi i nemaju veze s obojenim revolucijama, i baš zbog toga Vučić posljednjih dana i izgleda ovako nesigurno i neuvjerljivo, s obzirom na to da još nije pronašao način da im se suprotstavi.
U posljednje vrijeme u Srbiji su održana tri veća vala prosvjeda. Ljudi u Beogradu i drugim većim gradovima izašli su na ulice u svibnju 2023. godine. Tada su održane demonstracije “Srbija protiv nasilja” izazvane nezapamćenim masovnim ubojstvima u zemlji.
Krajem prošle godine tisuće ljudi okupile su se u središtu Beograda kako bi zatražile poništenje parlamentarnih i lokalnih izbora. Tada su izbili i žestoki sukobi policije i prosvjednika. Prosvjedi su nastavljeni ljetos, ovog puta protiv iskopavanja litija i tvrtke Rio Tinto.
No sve je počelo biti ozbiljno i za Vučića krajnje opasno kada se u Novom Sadu 1. studenoga oko 11 sati i 50 minuta srušila nadstrešnica na željezničkoj stanici, pri čemu je živote izgubilo petnaest osoba, među kojima i troje djece, a dvije su osobe teško ozlijeđene. Ako je vjerovati ljudima iz Srbije s kojima smo proteklih dana razgovarali, bio je to trenutak kada je Srbima prekipjelo, kap koja je prelila čašu. Demonstracije se od tada gotovo svakog dana održavaju diljem zemlje i svakog su dana sve masovnije i sve snažnije, a takve su i reakcije vladajućih. Dovoljno je reći da je čak i Radiotelevizija Srbije, Vučićev državni medijski aparat koji potpuno ignorira sve prosvjede u Srbiji, morala izvijestiti o okupljanju na trgu Slavija, i to joj je bila prva vijest u središnjoj informativnoj emisiji. Za poznavatelje političkih prilika u Srbiji to je više nego dovoljan znak da se u državi kuha nešto veliko, nešto povijesno.
Agonija Srbije
Aleksandar Jovanović Ćuta, oporbeni zastupnik u Skupštini Srbije, jedan je od, doznajemo, glavnih tehničkih organizatora prosvjeda. Uz njega je još nekoliko ljudi među kojima su i neki koji su sudjelovali u demonstracijama prije dvadeset i pet godina. Jovanović ne samo da ne priznaje da je organizator nego tvrdi i da su ovi prosvjedi nešto izvan svake kontrole i nešto što bi Srbiju moglo odvesti čak i u građanski rat.
“Ovdje je više riječ o jednom prirodnom procesu pada vlasti koja je potpuno istrulila. Sigurno ste gledali film ‘Kako sam sistematski uništen od idiota’. Mene je ova situacija podsjetila na taj film. U prirodi je čovjeka da brani svoj život. Ova djeca, ovi studenti, okupljaju se jer brane svoje živote u uništenoj zemlji”, počinje razgovor Ćuta.
Srbija je danas duboko podijeljena zemlja, s gotovo potpuno nefunkcionalnim ustanovama, političarima ogrezlima u najdublju korupciju, a možda najgore što je Aleksandar Vučić učinio u proteklih dvanaest godina jest sustavno ispiranje mozga građanima katkad gotovo apsurdnim vijestima koje plasiraju mediji pod njegovom vlašću. Drugim riječima, gotovo svi relevantni mediji u zemlji.
“To su djeca, generacija koja je izrasla u tom potpunom ludilu. Ako netko misli da je normalno da nam nestaju rijeke, da nam nestaju ili uopće ne postoje institucije, da u Srbiji danas nestaju ljudi… Ako je postalo normalno da su nestale bilo kakve iluzije da živimo u i najmanje uređenoj državi, onda je stvarno došao kraj. Studenti to prepoznaju. Rekao bih da oni nastavljaju našu borbu, onu u kojoj smo rušili Slobodana Miloševića, jer naša borba nije uspjela. Možda smo srušili Slobu, ali aparat je ostao isti. Radikal Vučić postao je, pod patronatom Europske unije, europejac Vučić koji zauzima, okupira sav medijski prostor. Kada ne gostuje on, gostuje ratni zločinac Vojislav Šešelj. Vlast su 5. listopada 2000. preuzeli isti oni koje smo rušili i u tome je agonija Srbije. To je vlast koja gasi nepoćudne medije, vlast koja, što se pokazalo na ovim izborima, džipovima nasrće na prosvjednike i gazi ih. Vučićeva Srpska napredna stranka organizirani je kriminalni klan koji drži sve resurse u zemlji i ne preza ni od čega u ostvarivanju svojih ciljeva”, kaže naš sugovornik ističući kako je Vučićev SNS sa svojih sedamsto tisuća članova “najveća politička stranka u Europi”.
Nemaju ideologiju
Toj se golemoj mašineriji sada suprotstavljaju studenti i građani u procesu koji, prema njegovim riječima, ne završava već trideset godina jer u tom periodu gotovo da nije bilo dana kada se negdje u Srbiji nije prosvjedovalo.
Za generaciju mlađi od njega, predsjednik Društva za održivu budućnost “Koraci” Marko Oljača još je jedno od imena za koje se tvrdi da su u samom vrhu organizacije antivučićevskih prosvjeda. Njegova retorika nije ništa blaža od Ćutine.
“U Srbiji se sada zatvara krug zla i pakla koji je počeo krajem osamdesetih godina. Srbijom cijelo vrijeme vladaju ratni zločinci i koljači. Više uopće nije pitanje hoće li Vučićeva vlast pasti, nego što ćemo nakon toga. Hoćemo li završiti lustraciju društva koja je počela 5. listopada 2000. padom režima Slobodana Miloševića? Ako to ne učinimo, džaba smo krečili”, kaže Oljača. Po njegovu mišljenju Aleksandar Vučić i svi koji su dio njegova režima moraju snositi “političku i povijesnu odgovornost za propast države, društva i nekoliko generacija građana”.
Oljača je mladi aktivist, ali također negira da je jedan od vođa prosvjeda.
“To su sami studenti, isti oni za koje se moja generacija pitala gdje su i zašto se ne bune. Pitali smo se zašto nisu na ulicama, zašto se ne bore za svoju budućnost. Činjenica koja je obeshrabrujuća jest i da je velik broj mladih ljudi napustio Srbiju jer se ovdje više ne može živjeti. Ali pokazalo se da smo u krivu. Studenti bez jasne političke ideologije, što možda nije najbolje, ipak su se organizirali i poručili da žele promjene. To što nemaju ideologiju istovremeno im je i prednost i mana. Mi stariji sada njima moramo prepustiti stvari jer s njima dijelimo osjećaj frustracije. Moramo priznati da naša generacija u dvanaest godina nije dobila nijednu bitku protiv Aleksandra Vučića i moramo reći da je tomu došao kraj”, kaže Oljača.
Val nasilja
Ističe kako se prosvjedi u Srbiji odvijaju i organiziraju na više razina. Prvi, najjednostavniji oblik samoorganizacije, jest sada već svakodnevno petnaest minuta dugo iskazivanje nezadovoljstva šutnjom u gotovo svim gradovima u Srbiji, a što je počelo nakon tragedije u Novom Sadu.
“To je postalo spontano i odvija se po inerciji. Ljudi odšute tih petnaest minuta, blokiraju raskrižja, nose transparente… To zvuči benigno, ali je zapravo dio jednog većeg pokreta koji su sada u svoje ruke preuzeli studenti. Oni nemaju formalnu organizaciju, hijerarhiju i slično, ali se okupljaju na fakultetima i odluke donose na demokratskim plenumima na koje ne može doći nitko osim studenata. Zanimljivo je da oni ne izražavaju bunt samo prema vlasti nego i prema oporbi i zapravo prema najširem spektru likova u srbijanskom društvu. Tu vidim problem jer će se ovo morati okončati u političkim procesima, morat će se riješiti demokratski, na nekim normalnim izborima koji neće biti pokradeni kao svi dosadašnji. U suprotnom Srbiju čeka val nasilja i krvoproliće na ulicama”, upozorava Oljača.
“Ispravno je reći da je stanje u Srbiji sada potpuno nepredvidljivo. Ovo je sve svježe, eksplodiralo je, ali socijalno nezadovoljstvo u Srbiji još nije doseglo svoj zenit. Prosvjedima se priključuju sve skupine građana, svi slojevi društva, i to je nešto što tek raste. Moja je pretpostavka da će se to morati riješiti u idućih nekoliko mjeseci, najkasnije godinu dana. Ovo je jedinstven slučaj u kojem i Aleksandar Vučić u svojim intervjuima kaže da u dvanaest godina svoje vlasti nije imao nijedan dan bez prosvjeda. I tu je u pravu, samo što su to bili manji prosvjedi koji medijski nisu bili toliko vidljivi, ali činjenica je da u Srbiji u tom periodu nije prošao ni jedan dan a da građani nisu na ulicama iskazivali svoje nezadovoljstvo njegovim načinom upravljanja zemljom”, ističe za 7dnevno Marko Oljača.
Medijsko ludilo
Zbog toga, kaže, studenti ne žele imenom i prezimenom istupati u javnost, izbjegavaju davati izjave u medijima, žele odati dojam jedne apolitične, ali moćne i nezaustavljive sile koja će pregaziti Aleksandra Vučića i njegovu “političko-kriminalnu elitu”.
Što je to, zapravo, što Srbija zamjera Vučiću?
Iz razgovora s nekoliko prosvjednika koji, za razliku od medijski isturenijih Jovanovića i Oljače, nisu za naš tjednik htjeli govoriti službeno, može se zaključiti da je Vučić kriv za gotovo sve loše što se u zemlji događa.
“Srbija više nije država. Srbija je bila zemlja koja je uvijek ustajala protiv moćnika, to je ceh koji smo platili, najviše u raspadu Jugoslavije i ratu protiv Hrvatske, BiH, pa i na Kosovu. Vučić se predstavlja kao zaštitnik Srba, a u njegovo vrijeme Srbija je sve slabija, sve nemoćnija na političkoj karti svijeta, sve jadnija. U isto vrijeme Srbijom vlada potpuno medijsko ludilo i histerija. U zemlji u kojoj su građani doslovce gladni Vučić sa svojim suradnicima jede sendvič s parizerom kako bi pokazao da se, eto, može preživjeti, a njegov ministar snima se kako kupuje dva jaja jer su jeftina, pa kaže da je to dovoljno za jedan ručak, da te drži sitim cijeli dan. O čemu govorimo? Propadaju javna poduzeća, eksploatiraju se prirodni resursi, ratni zločinci ne odlaze u zatvor nego u ministarske fotelje, dileri drže velike gradove u svojim šakama. Srbija je danas jedno veliko rasulo i više nije sigurno da će se oporaviti ni ako Aleksandar Vučić ode. Nama je potreban cjeloviti reset društva, novi start na svim zamislivim razinama”, kaže jedan od prosvjednika.
Aleksandar Jovanović Ćuta još je dramatičniji u svojim ocjenama stanja u Srbiji, ali i plastičan kada govori što je do takve situacije dovelo.
Shizofrena situacija
“U ovoj zemlji vladaju bjesnoća i sljepilo, no Vučić se nalazi u klopci u kojoj će ga pojesti vlastiti šakali. Kako opozicija ne predvodi ove prosvjede, Aleksandar Vučić nema koga čerečiti po svojim medijima, nema u koga uprijeti prstom kao u glavnog krivca za nestabilnosti u zemlji, nema koga uhapsiti zbog rušenja državnog poretka. Može nijemo gledati kako gomila na ulici raste i zbog toga ga hvata strah. Gledajte, Srbija je na papiru uređena zemlja, ali kada bi se Ustav i zakoni provodili barem na minimalnoj razini, Vlada bi pala, a pola ministara bilo bi u zatvoru, kao i Aleksandar Vučić. Kod vas u Hrvatskoj barem nekad nekog uhite zbog korupcije, ali ovdje za trideset godina kriminala i najgore krađe, pljačke cijele države, nitko ne odgovara”, kaže Jovanović.
“Ovo nisu prvi veliki prosvjedi protiv Aleksandra Vučića, ali ljudi trebaju shvatiti da nije dovoljno da stotinu tisuća ljudi izađe na trg u Beogradu. Uvijek se govorilo, kada ti stotinu tisuća ljudi izađe na prosvjed u Beogradu, gotov si. Ali nije tako i neće biti jednostavno. Treba se vratiti malo u prošlost. Propast Srbije počela je ubijanjem kulture. Kada su EKV, Parni valjak, Prljavo kazalište i Darka Rundeka zamijenile turbofolk pevaljke, bio je to početak raspada. Slobodan Milošević morao je otići tek kada su na stranu građana stali policija i vojska, ali mi sada imamo shizofrenu situaciju. Svakog dana mediji izvještavaju da protivnici prosvjeda nasrću automobilima na prosvjednike, gaze studente, djecu. Da jedan student pogine, Srbija bi gorjela! Jer se zna da iza volana tih džipova koji gaze djecu sjede dileri, ološ i kriminalci. Kada je u Novom Sadu pregažen student, bojao sam se za njegov život, ne samo ljudski za život djeteta, nego za život Srbije, jer to bi bio početak građanskog rata, a Srbija se tom ratu opasno približava.”
Imaju plan
S Jovanovićem smo razgovarali uoči Nove godine. Najveću opasnost tada je vidio u dočeku Nove godine u Beogradu.
“Studenti već imaju plan, te će se večeri okupiti u Pionirskom parku i krenuti prema trgu. Ukrstit će im se putovi sa slavljenicima na trgu koji će slaviti uz Harisa Džinovića, Jelenu Karleušu i ostatak Vučićeve estrade. Poteći će krv, toga me najviše strah”, zaključuje Ćuta. Do toga ipak nije došlo. Mnogobrojni studenti i građani okupili su se u Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu, gdje su u 2025. godinu ušli s petnaest minuta šutnje u spomen na 15 poginulih u novosadskoj tragediji, a umjesto vatrometa, svijetlili su mobitelima. N1 televizija, jedan od rijetkih medija koji djeluje u Srbiji i sve vrijeme objektivno izvještava o stanju na beogradskim ulicama, taj je doček prenosila uživo pod naslovom “Doček nove generacije”. Nakon puštanja svjetlećih lampiona u zrak skup se mirno i u tišini razišao. Studenti su se nakon ponoćne šutnje vratili na blokirane fakultete, odakle su poslali poruku “tek smo počeli”. Nekoliko stotina metara dalje drugi dio Beograda slavio je uz folk-zvijezde i vatromet. Bila je ta noć još jedan jasan pokazatelj koliko je Srbija podijeljena.
Leave a Reply