Deklaracija o saradnji Hrvatske, Kosova i Albanije u oblasti odbrane predstavlja potpuno novi multilateralni okvir unutar regionalnih odnosa.
Zajednička deklaracija obavezuje Hrvatsku da će pružiti podršku euroatlantskim integracijama Kosova i Albanije pri čemu je glavna stavka deklaracije povećanje saradnje u oblasti vojne industrije. Prema riječima ministra odbrane Republike Hrvatske, Ivana Anušića, u prvom redu bi se praktična primjena trebala odnositi na poboljšavanje saradnje u oblasti odbrambene industrije.
“S ciljem daljnje izgradnje obrambene suradnje, želimo podijeliti naša znanja i iskustva s partnerima te ojačati i suradnju vojnih industrija naših zemalja”, rekao je ministar Anušić.
Usvajanje ove zajedničke deklaracije dolazi u trenutku kada svaka od tri države pokreće programa naoružavanja i modernizacija oružanih snaga. Ono što je sugestivno jesu bilateralni odbrambeni sporazumi svake od ove tri država s Turskom.
Kad u Hrvatsku krajem ove godine pristignu nabavljene bespilotne letjelice Bayraktar, sve tri države će biti korisnici ove bespilotne letjelice. Za Kosovo je vojna pomoć Turske od presudnog značaja za razvoj i modernizaciju Kosovskih snaga sigurnosti.
Međutim, to nije jedina oblast u kojoj se ostvaruje mogućnost saradnje između Hrvatske, Albanije i Kosova s obzirom na dogovorene aranžmane o otvaranju fabrika municije i granata. U ovom procesu Hrvatska je također posljednja iako bi njena potencijalna bilateralna saradnja sa Turskom u nabavci tri ratna broda mogla biti rekordna u regiji.
Hrvatska nastoji održati stabilne i vrlo konkretne odnose sa Albanijom i Kosovom pri čemu su odnosi sa zvaničnom Tiranom zbog članstva u NATO-u značajno institucionalniji. U domenu odbrambene industrije treba istaći da su kosovska i albanska policija su naoružane hrvatskim jurišnim puškama VHS-2 ali i da se ta saradnja planira tek proširiti. Strateški interes Zagreba, Prištine i Tirane jeste osvojiti proizvodnju linije streljačke i artiljerijske municije što je na hrvatskom primjeru višedecenijski proces.
Na političkom planu postoji snažna podrška kosovskoj nezavisnosti iz Zagreba koji po ovom pitanju ima isti stav i kod predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Sa 160 pripadnika Hrvatske vojske u sastavu KFOR-a (Kosovo Forces), zvanični Zagreb samo potvrđuje svoju privrženost saradnji sa Albanijom i Kosovom.
Nervoza u Beogradu
Iz Beograda na ovakvo utvrđivanje dobrih odnosa kako ekonomskih, političkih pa i sigurnosnih, gledaju sa značajnom dozom nezadovoljstva. Tako je na potpisivanje ove deklaracije reagovao bivši srbijanski premijer Miloš Vučević postavljajući pitanje potrebe da se dvije članice NATO-a udružuju sa “nepriznatim institucijama” aludirajući na državu Kosovo.
“U čemu leži interes dvije članice NATO-a da stupaju u vojnu saradnju sa nepriznatim institucijama koje su nelegalno formirane na dijelu srpske teritorije? I zbog čega tom i takvom savezu sada treba da se pridruži još jedna članica NATO-a”, napisao je Vučević
Na ovakve teze i stavove reagovao je i hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić koji je podcrtao da je Republika Hrvatska nezavisna i suverena država koja će sama odlučivati s kim želi potpisati deklaraciju ili vojni savez.
“Prošlo je vrijeme kada je Hrvatska pitala Beograd što smije i kako treba raditi i to se više nikada neće ponoviti. Već 35 godina smo samostalna država, prošli smo pet godina agresije i politike koja je zastupala takav narativ. Hrvatska će potpisivati deklaracije s kim želi, a suradnja s Albanijom i Kosovom usmjerena je na razmjenu znanja, suradnju vojnih industrija, potporu euroatlantskom putu Albanije i Kosova”, rekao je Anušić.
Kao dodatno ulje na vatru Srbiji koja je već “kristila” ovaj savez u “savez iz 1941.” jesu i otvorena vrata Bugarskoj da pristupi čime bi se ovim savezom Srbija nesumnjivo počela osjećati dodatno ugroženom.
Šta donosi ovaj savez?
Konačno, koristi od ovakvog modela regionalne odbrambene saradnje su višeznačne pri čemu Hrvatska može najviše kapitalizirati. Za razliku od Kosova i Albanije, hrvatska odbrambena industrija nudi mogućnosti remonta helikoptera, oklopnih vozila od transportera do tenkova, remont ili izgradnju ratnih brodova kao i široku paletu streljačkog naoružanja.
Albaniji je ovaj vid odbrambene saradnje vrlo potreban zbog procesa reforme odbrambene industrije koji su započeli sredinom 2024. godine. Vojna industrija u Albaniji je godinama bila zanemarena i oslonjena na održavanje sovjetske tehnike pri čemu je najnovija proizvodna linija oklopnih vozila Shota dašak nove industrije. U tom pogledu bi hrvatska iskustva bila od krucijalnog značaja u oblasti razvoja oklopnih vozila.
Za Kosovo je ova deklaracija jedan dodatni vid međunarodnog priznanja koje se u Prištini razmatra kao sigurnosna garancija kroz učešće Hrvatske u misiji KFOR-a i EULEX-a. Međutim, čini se da je Hrvatska odlučila da na strateškom planu slijedi politiku Kosova u oblasti vojne saradnje sa Republikom Turskom, koja je spremna da na Balkanu utvrdi svoju poziciju ali i trguje sa svima za koje Ankara procijeni da ne ugrožavaju njene regionalne i strateške interese.
Leave a Reply