Hadžifejzović: “Trezoraši, pobjegulje, piz*de pišu novu historiju, istoriju i povijest naše RTVBiH”

CENTRALNA ODJAVA | Hadžifejzović povodom 80. godišnjice RTVBiH: „Ovo je ‘In memoriam’ za naše kolege, poginule radnike RTVBiH. Slava i hvala im.“

Hadžifejzović: „Govoreći rječnikom Ognjena Bodiroge, kažemo: miševi ratni, trezoraši, pobjegulje, kukavice, pizde sada pišu novu historiju, istoriju i povijest naše RTVBiH. Kažu – lažu – da je ta zgrada bila sigurna. Četiri hiljade direktnih pogodaka u zgradu – ko zna koliko pored, tik, okolo nje.“
Hadžifejzović: „10. aprila 1945. godine prvi put se čuo glas slobodnog Radio ‘Sarajeva’: ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu.’ Jučer je taj radijski moment obilježen kao dan, 80., RTVBiH.“

Prije trideset godina, na zgradu RTVBiH lansirana je najveća granata ikad – od svih najveća. Težina eksploziva između 250 i 400 kilograma. Nijedne sekunde program nije bio prekinut, ali nismo mogli ići uživo sa programom jer je granata direktno pogodila baš glavni studio… Gledate ovih dana film, svjetsko čudo, adolescencija. Čudo je da je svaka epizoda snimljena u jednom kadru. Tako smo prvi, 28. juna 1995. godine, samo dvije minute nakon udara, u tri kadra, na tri kasete, snimili šta se desilo i dešava. Zbog dužine, ta tri kadra smo montirali u više. Sudbina je da je jedna kamera, uključena za probno snimanje / vježbanje nekog novog reportera strane televizije, sama snimila direktan udar i eksploziju.

Slijedi dokumentarni film, ‘Dva minuta poslije’, snimljen zaista dvije minute nakon udara. Većina nas je od mjesta eksplozije bila udaljena svega nekoliko metara – ekipa novinara, tehničara i organizatora i ja nekih deset metara… Spasio nas je jedan betonski zid od direktnog udara.“