„Sve se može kad se Srbi slože” – stara izreka koja ponekad zvuči kao fraza, ali u pričama poput ove dobija svoje najdublje značenje.
Jer upravo ta snaga zajedništva pokrenula je lavinu dobrote kada su suze jednog dječaka dotakle srca hiljada.
Simbol nade
Mali Duje Ljubović iz Titela, dijete koje život nije mazilo, nego mu od malih nogu stavljalo ogroman teret – postao je simbol nade, simbol borbe – dokaz da se čudo može desiti kad se ljudi ujedine.
Poslije škole, Duje nije išao kući da uči, igra se ili odmarao. Odlazio je na deponiju – bosan, blatnjav, s ranama na rukama – prekopavao je đubre tražeći komad željeza ili drveta, ne iz igre, nego da prehrani sestru Anđelu i baku.
Kad je humanitarac Marko Nikolić iz Vranja podijelio snimak na Instagramu, cijela Srbija se ganula. U videu se vidi mališan s ranjenim dlanovima i pogledom odraslog čovjeka kojem je djetinjstvo ukradeno.
Odgovor zajednice
Desilo se ono najljepše – probudio se Balkan. Narod je reagovao, a Marko je podijelio dobre vijesti:
Prvo je odveo Duu u šoping: kupio mu je bicikl, telefon (da se javi baki), garderobu za njega i sestru, ruksak za školu i hranu. Prvi put nakon dugo vremena, ovaj dječak je imao osmijeh koji zaslužuje svako dijete.
A to nije bio kraj. Duje, Anđela i njihova baka dobit će novi plac i kuću!
„Balkane moj, uspjeli smo još jednom! Zajedno možemo! Kao i uvijek – munjevitom brzinom! Hvala Balkane moj! Balkan – nebeski narod!”, napisao je Marko.
Porodična tragedija
Podsjećamo: Duje je dijete koje ne zna kako izgleda zagrljaj majke – ona ga je ostavila na autobuskoj stanici kad je imao samo pet godina. Oca nikada nije upoznao. Baka mu je sve – majka, otac i čuvarica nade.
Njihov dom nema struju, nema ni krevet; kupatilo im je u dvorištu, zima im para kosti. Ali vjera – vjera je u srcu.
Glasovi nade
„Idem u školu. Šesti sam razred. Trudim se da budem dobar đak”, kazao je Duje hrabro – kao da iza njega ne stoje bezdani tuge.
„Struju nemamo deset godina”, dodaje baka, tiho, ali s prkosom žene koja ne odustaje.
„Sve dajem za mog unuka i unuku.”
U Dujinim riječima osjeća se tuga koja peče:
„Mnogo sam plakao kad me mama ostavila… Bilo mi je teško.”
Anđela – tiha kao sjenka, snažna kao stjena – ne traži ništa za sebe, samo da njen brat zna da nije sam:
„Navikli smo na ovakav život i trudim se da moj mlađi brat pored mene ima sve”, rekla je setno.
NAJČITANIJA VIJEST:
NOVI DETALJI HORORA: Deda pronašao tijela sina i unuke! Muškarac (34) se posvađao sa ženom, pa ubio kćerku (2) i sebe!
Priča o Dujetu nije samo priča o siromaštvu – to je priča o ljudima. O nama. O tome koliko smo veliki kad odlučimo da budemo ljudi. Da ljubav, kad je prava i čista, može sve. Da je vjera jača od mraka. I da, kad se ljudi slože, ni jedna rana nije toliko duboka da ne može da zacijeli.
(Telegraf.rs)
Leave a Reply