Poruka staroj majci- Da su samo riječi, vjerovatno bih zaboravio. Ali su i glas, i tišina, i gard, i miris, i svjetlo, i boja, i cijeli život. Kako ću zaboraviti,Poruka staroj majci-

Da su samo riječi, vjerovatno bih zaboravio. Ali su i glas, i tišina, i gard, i miris, i svjetlo, i boja, i cijeli život. Kako ću zaboraviti, kad me na svakom koraku đon, kad zemlju dotakne, napominje. I sve i da zaboravim neko slovo, kako ću duh i dušu zaboraviti.
Na vratima Euzubile da vas čuva, Bismile da vas nosi.
Znamo, nane, a moramo ići…
Nek’ znate, šta fali da još jednom znate! Stićete, ne bojte se…
Prvo desnu, pa onda livu cipelu… Desnu prvo…
Znamo…
Opet da znate…
Kad ćestu prelazite, dva puta gledajte. Dva puta. Ima budala, svakako voze.
Hoćemo, nane. Ima.
Nemojte koga da bi dirali ili zarivali: ni maksuma, ni insana, ni mazluma, ni hajvana. Nemojte da bi se sa djecom tukli. Ako vas ko napadne, branite se, ili bježite. Ako vi koga napadnete, ocu ću vas reć. A znate da vam gore kazne ne more bit, neg da vas ocu reknem.
Nemojte bresposlice, ili da bi šta tuđe dirali. I čuvajte to što imate. Vala, ne morate ni nosit pare, šta će vam, svega u kući ima. Bilesi ćete na bresposlicu potrošit.
Nećemo, nane…
Ma, hoćete, ali neka ćete, to je dječije… Ako morete, prosjaku podajte, a nemojte na bresposlicu. Samo će vam zubi otić.
Dobro, nane.
U tuđu avliju samo ako vas zovu. Šta ćete po tuđim avlijama? Ima igralište, ima ćesta, imaju meraje. U tuđu kuću ni ako vas zovu. Što ćete po svijetskim kućama, ne d’o Bog da čujete tuđega belaja. Ne trebate hodat po tuđim kućama, svoju imate.
Nećemo, nane.
Nemojte da bi šta sovali, nemojte da ja čujem da ste je i be sastavili.
Nećemo, nane.
Znam da nećete, niste đe imali ni čut, nije naše sovat.
Hajte sad, oko moje. I drugo oko moje. Euzubile, pa Bismile… Pa u svijet i međ’ svijet. I nikad mimo svijet.