Mnogi ljudi vjeruju da Srbi i Turci dijele genetske sličnosti zbog stoljetnog osmanskog perioda na Balkanu. Na forumima i društvenim mrežama rasprave su često žive. Jedan korisnik je napisao:
“Više puta sam prisustvovao raspravama gdje ljudi tvrde da smo genetski jako slični Turcima zbog perioda od pet vekova koliko su oni kao osvajači bili na ovim prostorima. Moj lični utisak je da imamo dosta fizičkih sličnosti sa njima, pogotovo crte lica, oči, brada…”
Komentari su podijeljeni: neki smatraju da postoji genetska sličnost, dok drugi tvrde da Turci sami nisu genetski homogeni zbog povijesnog miješanja s brojnim narodima.
Genetska istraživanja na Biološkom fakultetu
Istraživanja na Biološkom fakultetu u Beogradu omogućila su dublji uvid u genetsko podrijetlo. Centar za forenzičku i primijenjenu molekularnu genetiku koristi tri vrste analiza koje otkrivaju podrijetlo po muškoj i ženskoj liniji.
Docentica dr. Milica Keckarević Marković objašnjava:
“Na Biološkom fakultetu se po najnovijim metodama analiziraju ipsilon hromosom i mitohondrijska DNK. Ipsilon hromosom prati mušku liniju, a mitohondrijska DNK žensku. Obje metode omogućuju praćenje dalekih predaka.”
Ipsilon hromosom se prenosi s oca na sina praktički nepromijenjen, dok djeca mitohondrijsku DNK nasljeđuju samo od majke. Promjene su spore, što omogućuje praćenje prapovijesnog podrijetla.
Analiza cijelog genoma
Osim uniparentalnih markera, analiziraju se veći dijelovi genoma kako bi se utvrdilo podrijetlo i po muškoj i po ženskoj liniji. Rezultati mogu pokazati europsko, azijsko ili afričko podrijetlo i udio različitih genetskih skupina.
Ove analize u Srbiji se provode isključivo u istraživačke svrhe, jer zahtijevaju posebnu opremu i metodologije. Posljednjih godina fokus je na ipsilon hromosomu kako bi se pratila migracija srpskog stanovništva kroz stoljeća.
Haplogrupe i srpska populacija
Haplogrupe omogućuju praćenje zajedničkog predka. Kad dvije osobe pripadaju istoj haplogrupi, genetski su bliže nego osobe iz različitih haplogrupa.
Najzastupljenija haplogrupa kod Srba je I2a1b3, nastala prije otprilike 1.800 godina na području današnje Poljske, Bjelorusije i Ukrajine. Migracijom Slovena na Balkansko poluotok, haplogrupa se proširila i danas je prisutna kod 30–40 % Srba.
Rezultati pokazuju da osmanska vladavina nije značajno utjecala na Y-hromosom Srba, što proturječi popularnim teorijama o turskom genetskom utjecaju.
Pouzdanost genetskih analiza
Analize genoma su vrlo pouzdane, ali interpretacija zahtijeva stručnost. Nepouzdani testovi mogu dovesti do pogrešnih zaključaka o podrijetlu.
Dr. Keckarević Marković objašnjava:
“Genetske mape pomažu da se povijesni podaci usklade ili dodatno analiziraju. Nepodudaranja između rezultata i povijesnih podataka ne trebaju se gledati kao sukob, nego kao prilika za bolje razumijevanje migracija i podrijetla.”
Leave a Reply