Imam platu 6.000 franaka, a jedva preživim mjesecČesto čujem od prijatelja i rodbine iz starog kraja: “Tebi je lako, živiš u Švicarskoj, tamo se pare zarađuju k’o od šale!”.

Imam platu 6.000 franaka, a jedva preživim mjesec
Često čujem od prijatelja i rodbine iz starog kraja: “Tebi je lako, živiš u Švicarskoj, tamo se pare zarađuju k’o od šale!”. Na papiru zvuči tako – plata mi je oko 6.000 švicarskih franaka mjesečno. Znam, mnogima to djeluje kao san. Ali, želim vam iskreno ispričati kako stvarno izgledaju moji prihodi i rashodi u Švicarskoj, jer plata od 6.000 franaka nije ono što mislite da jeste.
Radim u Bernu kao grafički dizajner i 6.000 CHF je bruto iznos moje mjesečne plaće. Nakon što mi odbiju porez i doprinose, na račun legne oko 4.700 franaka neto. Već tu ode 1.300 franaka države i sistema, što je u redu – u zamjenu imam uređene puteve, sigurnost i dobar javni servis. Ipak, hajde da vidimo šta se dešava s onih ~4.700 koje dobijem svaki mjesec.
Najveća stavka mi je stanarina. Stanovanje u Švicarskoj je sve samo ne jeftino. Živim u okolici Berna, jer je stan u centru grada preskup. Iznajmio sam skroman jednoiposoban stan za 1.500 franaka mjesečno. Da sam bliže centru, to bi lako bilo 2.000 ili više. Vjerujte, čak se više isplati iznajmiti nego kupiti nekretninu ovdje, jer su porezi na imovinu ogromni osim ako niste multimilioner. Nakon plaćene stanarine, od moje plate ostane oko 3.200 CHF.
Sljedeće, tu su osnovni životni troškovi. Hrana je skuplja nego kod nas na Balkanu – cijene namirnica u marketima su dosta veće nego u BiH ili Srbiji. O restoranima da ne pričam – tamo ručati svaki dan bilo bi finansijsko samoubistvo. Zato kuham kod kuće kad god mogu. Trudim se kupovati namirnice na akcijama i planirati obroke unaprijed. Mjesečno na hranu potrošim otprilike 600 franaka, i to pazim na svaku stavku. Poslije troška za hranu, od budžeta mi ostane još oko 2.600 CHF.
Da bih uopšte radio i živio normalno, potrebne su mi i druge stvari: internet i telefon, recimo. Cijene paketa ovdje variraju, ali ja sam našao opciju koja me ukupno košta oko 150 franaka mjesečno (flat internet i mobilni sa dovoljno minuta i gigabajta). Nakon toga ostane mi približno 2.450 franaka. Dalje, tu su komunalije – struja, voda, grijanje, odvoz smeća, pa i TV pretplata. Sve skupa, komunalni računi dođu oko 450 franaka mjesečno, pa mi nakon njih ostane oko 2.000 franaka.
Ne smijem zaboraviti ni jednu obaveznu stavku u Švicarskoj, a to je zdravstveno osiguranje. Ovdje svaki mjesec morate sami platiti zdravstveno osiguranje – nema automatskog zdravstvenog iz plaće kao kod nas. Postoji više paketa; ja sam odabrao malo bolji od osnovnog, da nisam baš na minimumu pokrića. To me košta oko 300 franaka mjesečno. Poslije uplate osiguranja, ostane mi oko 1.700 franaka za sve ostale potrebe.
Od tih preostalih 1.700 franaka, naravno, idu još sitniji ali neizbježni troškovi. Na primjer, održavanje lične higijene i izgled: ovdje je i frizer luksuz! Šišanje košta oko 40 franaka, pa ako se ošišam dva puta u mjesecu, to je 80 franaka manje u novčaniku. Takođe, život nije samo rad i računi – čovjek mora ponekad i izaći, družiti se, otići u bioskop ili na piće s prijateljima da ostane normalan. Na te socijalne aktivnosti potrošim okvirno 200-300 franaka mjesečno, i tu stvarno pazim da ne pretjerujem. Nakon što sve to platim, na kraju mjeseca mi u džepu ostane otprilike oko 1.300 franaka.
Hiljadu tristo franaka kao višak – zvuči i to kao fina cifra, zar ne? Ali treba imati u vidu da je to novac od kojeg pokušavam nešto uštedjeti za budućnost, a često ode i na nepredviđene stvari. Recimo, ako se kojim slučajem razbolim pa moram platiti participaciju kod doktora, ili ako trebam kupiti novu gumu za bicikl, taj “višak” se brzo istopi. Uz to, pomažem porodici u BiH koliko god mogu. Moji roditelji žive u BiH i penzije su im male, pa se trudim da im svakog mjeseca pošaljem par stotina franaka. Njima to mnogo znači – ta pomoć popravi budžet za režije ili lijekove – a meni se tih par stotina odbije od onog što ostane. Iskreno, rado bih pomagao i više da mogu, ali i ovako na kraju mjeseca često meni ostane vrlo skromna svota za štednju. Nekad me uhvati briga kako ću ikad ovdje uštedjeti za veće stvari (npr. da kupim auto ili stan) kada se svaki franak okrene dvaput.
Želim naglasiti da se ne žalim – Švicarska jeste odlična zemlja za život. Ovdje se poštuje red i zakon, sistem funkcioniše gotovo savršeno. Plaće jesu visoke u odnosu na naše prilike i postoji mogućnost napredovanja u karijeri i većih primanja s vremenom. Mnoge firme čak isplaćuju i 13. platu pred praznike, što dođe kao lijep bonus. Takođe, osjećam se sigurno – znam za šta dajem porez i vidim rezultate toga na svakom koraku (od čiste prirode do efikasne birokratije).
Ali upravo zbog tako dobrog standarda, troškovi života su ogromni. Švicarska važi za jednu od najskupljih zemalja na svijetu i ništa ovdje nije jeftino. Mnogi ljudi vani gledaju samo onu veliku brojku plate, a ne znaju da ovdje i hljeb i mlijeko koštaju nekoliko puta više nego “dole”. Nije zlato sve što sija – nije život u inostranstvu automatski lagodan. Ja svoj život ovdje financijski planiram do posljednjeg centima. Ako malo zastranim s troškovima, brzo bih upao u minus uprkos naizgled odličnoj plati.
Na kraju, moja poenta je sljedeća: Da, u Švicarskoj se može dobro živjeti, ali to dobrim dijelom zavisi od toga koliko zarađuješ i kako upravljaš svojim novcem. Prosječan čovjek poput mene ovdje nije bogataš, nego radi mnogo i na kraju mjeseca jedva sastavi kraj s krajem, baš kao i ljudi svuda u svijetu. Volim što živim u uređenoj zemlji punoj prilika, ali želim da svi koji misle da “novac pada s neba” u dijaspori znaju i drugu stranu medalje. Visoka plata dođe i prođe kroz ruke kad su troškovi života tako visoki, i život ovdje nije ni približno onako lagan kako izgleda izvana.