Hrvat se nakon 8 godina vratio iz Njemačke i zakukao: „Bio sam budala“

Hrvat se nakon 8 godina vratio iz Njemačke i zakukao: „Bio sam budala“
Osam godina života u Njemačkoj, godine teškog rada, odricanja i štednje – sve to s jednom idejom u glavi: vratiti se kući i konačno živjeti „svoj na svome“. Tako je razmišljao i jedan Hrvat koji je svoje iskustvo podijelio na Facebooku.
Vođen emocijama, odlučio je napustiti Frankfurt i vratiti se u Hrvatsku. Vjerovao je da ga tamo čeka mir, poznata lica i život kakav je dugo zamišljao. Međutim, stvarnost ga je dočekala potpuno drugačije.
Nakon nekoliko mjeseci od povratka, priznaje da se svakodnevno kaje zbog svoje odluke.
Godinama je radio bez predaha – dostave, skladišta, sve što se moglo – samo da bi svaki zarađeni euro slao kući. Uložio je više od 100.000 eura u renoviranje: podigao sprat, uradio vrhunsku izolaciju, zamijenio stolariju i uredio dvorište. Mislio je da gradi dom u kojem će jednog dana mirno živjeti.
Danas, kaže, u toj istoj kući živi – sam.
Društvo koje je nekada imao više nije tu. Ljudi s kojima je planirao provoditi vrijeme sada su rasuti po Njemačkoj, Švicarskoj i Irskoj. Komšiluk je pust, većinom stariji ljudi, a navečer vlada tišina koju prekida tek slaba ulična rasvjeta.
Shvatio je, kako kaže, da je možda pogriješio što je sve uložio u kuću.
Danas razmišlja drugačije – da može vratiti vrijeme, novac bi uložio u stan ili neku nekretninu u Njemačkoj za iznajmljivanje, bilo gdje, samo ne u prazne zidove. Umjesto toga, sada ima veliku kuću bez života i bez ljudi.
Finansijska situacija dodatno pogoršava stvar. Plata u Hrvatskoj mu je, kako tvrdi, nedovoljna za normalan život, dok su cijene visoke. Osjeća se potcijenjeno na poslu i sve češće razmišlja o povratku u Njemačku, makar i pod skromnijim uslovima.
„Tamo sam barem imao ljude i mogao normalno živjeti“, poručuje.
Njegova priča pokrenula je lavinu komentara.
Jedni priznaju da nikada nisu ulagali u nekretnine upravo iz straha od ovakvog scenarija, dok drugi ističu kako mnogi grade kuće više zbog drugih nego zbog sebe – i na kraju ostanu sami među zidovima koje su skupo platili.
Na kraju, njegova poruka je jednostavna, ali teška:
ponekad srce vodi pogrešnim putem, a cijena takve odluke može biti mnogo veća nego što se očekuje.