Ovo je priča o tragediji Novakovića iz Beograda, o njihovom jedincu Zoranu koji je umro zbog zapaljenja zuba. Tako je, barem, utvrđeno obdukcionim nalazom Instituta za sudsku medicinu, prije bezmalo devetnaest godina.
A sve je počelo od bola u zubu. Zoran se obratio Domu zdravlja, gdje je konstatovana infekcija. Ljekar mu je dao injekcije i uputio ga u Kliniku za maksilofacijalnu hirurgiju, 24. marta 2003. godine.
U sljedećih nekoliko dana gnojna infekcija se proširila na vrat i pluća, Zoran je išao od ljekara do ljekara, i, mada je svaki imao svoju dijagnozu, svi su mu prepisivali – antibiotike. Prethodno mu nisu uradili mikrobiološku analizu, niti ga poslušali stetoskopom!
U međuvremenu, buknula je i temperatura, koju nije mogao da skine.
Hirurzi su mu napravili rezove na vratu kako bi mu drenirali gnoj, ali je obdukcijom kasnije utvrđeno da su ti rezovi bili isuviše mali i plitki da bi se njima išta postiglo. Kada je već bilo izvjesno da mu nema pomoći, prebačen je na Infektivnu kliniku, i tu je, sutradan, umro.
Srce nije moglo da kuca od tolikog gnoja.
Nikada prije nije bolovao, čak ni od dečjih bolesti, bio je zdrav kao drijen. I zamislite, zbog infekcije zuba, u 21. vijeku, izgubio je život. Ko bi, pitam se, mogao da se pomiri s takvom činjenicom… I da preboli – rekla je Marija Novaković, Zoranova majka za domaće medije.
Leave a Reply