Dođite sine,kad god možete…mi smo već ostarili i nemoćni bez svog prijevoza nismo nigdje dospjeli.. Dođite ne trebaš ništa nositi da Vas djed i nena vide,zagrle nema moj sine ovo se sve nešta otuđilo.Đahkad nam dođe Zumra s Mehom,Fata i Ibro i kako je preselio Šaban ponekad nam navrati i Mejra al sve manje.. Dok sjedimo na podu tople sobe a djed mota cigaru stare ruke,tresu se pa se duhan prosipa a Nena vazda prigovara” eno sad našo motat ode mi to po tepihu a danas očistila,što brate u danu ne namotaš “a djed ko djed ono saburli viče moj Hunjko” ni sa njima ni bez njih jest nas Bog iskušo😃 Kahva nenina ko ni jedna,kaže danas je vala upržila u šišu,nema ovo sad što Vi uzimate ko naša doljevuša..napravila gurabije od pekmeza,bolesnog liječe tako su ukusne.. Iz rerne vadi krompir onako čitav kaže da se malo solnemo kaže Djed idi daj suhovinu krompir nek jedu žene kad ti dođu… Odhuknu djed pa viče”moj Hunjko vazda je bila cuvakuća,izvuče odnekud rezervu kad se najmanje nadaš”… Donese nena suho meso,kae pusti ti djeda kome ću ako neću vama dati.. I svaki put kad ih posjetim suze mi krenu na odlasku,godine pozne dani brzo idu i svjestan da ću jednom poljubiti vrata jer život je takav… Zato idi,ostavi sve posjeti ih,obiđi ,izljubi…
Leave a Reply