Ako je živ, a jeste, znam, i ako neko čita neka se sjeti ožiljka na nozi, gdje se sjekirom posjekao. Mali ožiljak, duža linija kose
Prije 21 godinu u Bugojnu u Bosni i Hercegovini pod misterioznim okolnostima nestao je šestogodišnji dječak po imenu Enes Ribić, a uprkos velikoj i opsežnoj potrazi, ni dan-danas nije pronađen. Njegova sestra objavila je na društvenim mrežama apel da se jave oni koji imaju bilo kakve informacije.
Porodica je zatražila pomoć u potrazi i od našeg portala Gpmaljevac.com.
Enes Ribić rođen je 13. februara 1997. godine u Bugojnu. Živjeli smo u mjestu Novo Naselje, ulica je bila Poljice 4. Živjeli smo tamo mama, tata, stariji brat Enes i ja. Nadimak mu je bio Enzi. Mama je 1. aprila .2003. godine u 11:30 spremala ručak kod kuće i rekla mi: “Hajde kćeri, zovi brata da jede.” Izasao sam. Bilo je neke djece. Pitao sam ih gdje je Enzi, prijatelj mi je rekao: “Išao je na turneju.” Tada je počela naša noćna mora. Izašao sam i tražio ga, ali ga nigdje nije bilo. Otišao sam u drugu ulicu. Dolje je bila rijeka Vesočnica. Bila je plitka. Kao djeca smo pravili hidromasažnu vodu u kojoj smo plivali. Da je pao u tu rijeku, nije mogao da prođe ograđeni vir – počela je priču na društvenim mrežama Enesova sestra Alijana.
U blizini potoka pronađen je bicikl
Ona kaže da je tu, u blizini, pronašla bicikl koji je bio propisno spušten, što je potpuno netipično za Enesa, koji ga nikada nije uredno ostavljao, već bi ga samo bacio kada bi stao.
– Nosio je plavi džemper, crnu trenerku i, sećam se, crne cipele. Nalazim bicikl pored obale, mislim da je pao u rijeku. Otac ide na drugu stranu, naravno. Stigli su ronioci iz Zenice, koji su ronili tri dana, zahvaljujući mojoj tetki, koja je na sve načine finansijski pomogla, samo da ga nađemo živog ili mrtvog. Imao je malog ljubimca, pas se zvao Derry. Bio je sa njim tog dana. Derry se vratio, ali nije vodio dole, vodio je do nekog smeća gdje staje, njuši i vraća se kući.
Nigde nema tijela
Prema njegovim riječima, ronioci su u bunaru pronašli mrtvu ovcu, ali dijete nije bilo nigdje.
– Ronilac je rekao mom ocu: “Ova rijeka je mala. Mislimo da nije u vodi.” Otac, i dalje plačući, kaže: “Zaroni, upao je.” Policija je došla, nema traga. Ronilo se dan i noć, noć i dan. Ništa nije pronađeno – prisjeća se ona.
Džemper koji je Enes imao, prisjeća se, malo je širi i da je pao, vjeruje, zakačio bi se za granu.
Vidovnjaci i hodže tvrde da je “živ”
– U tom trenutku počinje noćna mora. Roditelji su otišli kod hodža i vidovnjaka, gdje su svi tvrdili da je živ. Da se zna, sve je to finansirala moja tetka. Ništa ne bi bilo moguće bez nje. Nije odustala, samo je rekla: “Ne tražite novac, tražite.” Od tog dana, 1. aprila 2003. godine, gubi se svaki trag. Jedna vidovnjakinja je bila s Korčule i rekla: “Dijete nije u vodi, ukradeno je” – ispričala je.
Enesova sestra kaže da se do danas ništa ne zna, ali je uvjerena da je on živ.
– Ako je živ, a jeste, znam, i ako neko čita neka se sjeti ožiljka na nozi, gdje se sjekirom posjekao. Mali ožiljak, duža linija kose. Bio je tako temperamentan, veseo. Imao je rep na glavi – završila je Alijana ovu potresnu priču o ljudskoj sudbini, kao i ljubavi i nadi kojoj nikad kraja.
Roditelji od Enesa su preminuli ali brat i sestra se nadaju da će se Enes pronaći, navodi porodica za naš Portal Gpmaljevac.com.
Mnogi korisnici društvenih mreža izrazili su saučešće i nadu da će dječak, koji bi danas trebao imati 27 godina, biti pronađen i ponovo spojen sa svojom porodicom, s to su brat Aldin Ribić i sestra Alijana Kaharević.
Leave a Reply