Prije 8 dana pronađen je moj brat. Danas smo ga pokopali. Da, priči je došao kraj, jednim dijelom. Ja se ne osjećam kao da je kraj jer je priča o njegovom pronalasku apsolutno nevjerojatna, bezumna, i potpuno suluda, napisala je u svojo objavi na Facebooku sestra Seada Kukuruzovića koji je nestao 2011. godine
Sead Kukuruzović nestao je prije 13 godina kada se 17. ožujka udaljio sa svoje adrese u naselju Bijenik u Zagrebu. Od tada su njegova obitelj i brojni prijatelji živjeli u nadi kako će ga pronaći, a onda je obitelj nedavno saznala kako je Seadovo tijelo pronađeno nedugo nakon njegovog nestanka i od tada je bilo na Zavodu za sudsku medicinu. O tome je jučer u svojoj objavi pisao Seadov prijatelj Dino Tremens i na Facebooku je napisao kako su se obitelj i prijatelji okupili na posljednjem ispraćaju Seada Kukuruzovića koji je bio poznato ime na break dance sceni u Hrvatskoj. Na svom Facebook profilu oglasila se sada i Seadova sestra Alma i opisala što se događalo posljednjih dana kada je obitelj nakon 13 godina saznala da je tijelo njihovog sina i brata punih 13 godina bilo na Zavodu za sudsku medicinu.
– Budući da priča o mom bratu postaje javna, zatekli su me danas u inboxu novinarski pozivi, dobivam obavijesti da se na fejsu piše o ovoj noćnoj mori, a budući da ne želim da se stvaraju možda konstrukti i možda budu i netočni kroz predstojeće dane, pa evo da se oglasim po pitanju toga što nam se dogodilo. Prije 8 dana pronađen je moj brat. Danas smo ga pokopali. Da, priči je došao kraj, jednim dijelom. Ja se ne osjećam kao da je kraj jer je priča o njegovom pronalasku apsolutno nevjerojatna, bezumna, i potpuno suluda – počela je u svojoj objavi Alma, a prenose je 24 sata. U nastavku je opisala tijek događaja.
– Naime, pronađen je 25.7.2011. godine u rijeci Savi kod mosta na Sajmišnoj cesti kod Mičevca, zapleten u nekakve stupove ili žice kod mosta, našli su ga radnici koji su tih dana valjda nešto radili na tom istom mostu. Potom su zvali policiju, policija ga je odnijela na Zavod za sudsku medicinu gdje su 26.7. napravili obdukciju, po svemu sudeći izvadili DNK i potom leš u stanju raspadanja, tzv. saponifikacije i potpuno bez mogućnosti fizičkog raspoznavanja, strpali u svoj frižider. Gdje će moj brat ostati narednih 13 godina. Trinaest godina ćemo se mi svaki dan pitati gdje je naš brat i sin, ujak i stric, posjećivati psihijatre, piti tablete, tugovati u osami, pomiriti se sa sudbinom, buljiti u prolaznike koji te podsjete na njega, plakati dok gledaš filmiće na kojima brejka, čeznuti da je tu da ti vidi djecu i da ih poduči nekoj dobroj plesnoj fori… Uglavnom, trinaest godina agonije. U kojoj moj brat leži cijelo to vrijeme na, bubam, kilometar zračne linije na Šalati – napisala je Alma i u nastavku je otkrila kako je njezin drugi brat nedavno primio poziv od policije koja je obitelj obavijestila kako je EU pokrenula projekt formiranja kartoteke nestalih osoba na području država članica i pitali su obitelj žele ih uvesti u kartoteku.
– Buraz pristaje, roditelji odlaze dati DNK. Dva i pol mjeseca poslije, pogađate, nama javljaju da leš s tim DNK imaju na Zavodu za sudsku medicinu… Puno više od toga ne znam ni ja i molim vas ne pitajte me ništa više od ovoga što sam napisala. Tko tu nije radio svoj posao, ne znam ni to jer moguće je da je na niz strana napravljena greška – poručila je Alma.
Leave a Reply