Njemačka i Austrija imaju unutarnje granične kontrole od 16. rujna 2026. do 15. ožujka 2027., Poljska od 2. listopada do 30. ožujka, a Francuska je prijavila novo produljenje od 1. studenoga do 30. travnja 2027. Schengen nije ukinut, ali nacionalne granice ponovno postaju ključan sigurnosni alat.
Njemačka, Austrija, Poljska i Francuska nastavljaju ili produljuju privremene kontrole na unutarnjim schengenskim granicama, pokazuju aktualne prijave država Europskoj komisiji. Njemačka i Austrija imaju novo razdoblje kontrola od 16. rujna 2026., Poljska od 2. listopada, dok je Francuska već prijavila novo produljenje koje počinje 1. studenoga. Schengen formalno nije suspendiran, ali slobodno kretanje bez graničnih provjera na nizu pravaca već dugo više nije bezuvjetno pravilo.
Prema službenoj evidenciji Europske komisije, Njemačka je prijavila kontrole na svim svojim kopnenim granicama od 16. rujna 2026. do 15. ožujka 2027. Kao razloge navodi sigurnosne rizike povezane s ilegalnom migracijom, krijumčarenjem ljudi, pritiskom na sustav azila te općom sigurnosnom situacijom.
Austrija je za isto razdoblje, od 16. rujna 2026. do 15. ožujka 2027., prijavila kontrole na granicama s Mađarskom i Slovenijom te na granicama s Češkom i Slovačkom. U obrazloženjima se također pojavljuju neregularne migracije, krijumčarenje ljudi i sigurnosni pritisci.
Poljska od 2. listopada, Francuska najavila novo produljenje od 1. studenoga
Poljska je kontrole na granicama s Njemačkom i Litvom prijavila za razdoblje od 2. listopada 2026. do 30. ožujka 2027. Varšava kao ključne razloge ističe migracijske pritiske i potrebu nadzora pravaca preko kojih se migranti kreću prema zapadu Europe.
Francuska je, pak, za unutarnje granice s Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom i Španjolskom prijavila novo razdoblje od 1. studenoga 2026. do 30. travnja 2027. Francuska u obrazloženju navodi ozbiljne prijetnje javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti, terorističku prijetnju te migracijske i krijumčarske tokove.
Schengen nije ukinut, ali iznimka postaje sve vidljivija
Važno je razlikovati politički snažnu sliku povratka granica od pravne činjenice: Schengen nije ukinut. Schengenski zakonik državama dopušta privremeno ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama kada procijene da postoji ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Međutim, činjenica da se takve kontrole u nizu država produljuju mjesecima i godinama otvara legitimno političko pitanje koliko je prvotni model prostora bez unutarnjih kontrola održiv pod današnjim migracijskim i sigurnosnim pritiscima.
Za suverenističke stranke i vlade razvoj događaja potvrđuje argument koji ponavljaju godinama: kada zajednička vanjska granica i europska migracijska politika ne daju rezultat koji nacionalne vlade smatraju dovoljnim, države posežu za vlastitim instrumentima kontrole. Odluke Berlina, Beča, Varšave i Pariza pritom nisu istoznačne niti imaju potpuno iste razloge, ali im je zajedničko jedno — nacionalne vlade ponovno koriste granicu kao konkretan sigurnosni alat.
Granica se vratila u središte europske politike
To je i šira politička promjena. Prije desetak godina zahtjev za strožim graničnim nadzorom često se tretirao kao rubna politika. Danas unutarnje kontrole provode vlade različitih političkih boja. Rasprava se zato sve manje vodi o tome smije li država kontrolirati granicu, a sve više o tome koliko dugo, na kojim prijelazima i pod kojim uvjetima.
Za građane je praktična posljedica jednostavna: na pogođenim granicama treba računati na policijske provjere i moguća zadržavanja, iako se intenzitet kontrola razlikuje po državama i prijelazima. Za europsku politiku posljedica je dublja. Ideja Europe u kojoj se unutarnje granice gotovo ne primjećuju ostaje formalni cilj Schengena, ali aktualna praksa pokazuje da nacionalna sigurnost, migracije i kontrola teritorija ponovno dobivaju prednost kada vlade procijene da je to potrebno.
Izvor podataka o razdobljima kontrola i službenim obrazloženjima: Europska komisija, Temporary Reintroduction of Border Control.
Leave a Reply