U Bosni i Hercegovini se i dalje osjećaju duboke političke i društvene tenzije, koje su u fokusu aktuelnih događanja oko HDZ-a BiH i njegovog predsjednika Dragana Čovića. Na nedavno održanoj 22. redovnoj sjednici Predsjedništva te stranke u Mostaru, glavna tema bila je, kako su sami istakli, “napadi na hrvatski narod” te ugrožavanje vjerskih simbola i spomen-obilježja unutar zemlje. Ovaj skup bio je prilika da HDZ BiH jasno izrazi zabrinutost zbog, prema njihovom mišljenju, sustavnih pokušaja destabilizacije Bosne i Hercegovine od strane dijela bošnjačkih predstavnika.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Tokom sjednice naglašeno je da su se proteklih mjeseci zabilježili brojni slučajevi koje HDZ opisuje kao „stravične napade“ na hrvatski identitet i sigurnost, pri čemu su pozvali na smirenost i uspostavu sigurnosne stabilnosti, ali i oštro osudili svaki oblik poticanja nacionalne i vjerske mržnje. Ovakav stav ukazuje na duboke podjele koje i dalje postoje u društvu, kao i na napetosti između različitih etničkih i političkih grupa.
HDZ BiH je posebno istaknuo ulogu Hrvata i Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata, podsjećajući da se unatoč kontinuiranom, kako kažu, narušavanju prava koja su zajamčena ustavom, i dalje zalažu za pomirenje i promoviranje evropskih vrijednosti. Međutim, prema njihovim riječima, neprekidne političke opstrukcije i destabilizirajuće politike od strane određenih bošnjačkih lidera predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti države.
U nastavku su, između ostalog, iznijeti zahtjevi za:
nastavak reformskih procesa u Bosni i Hercegovini,
osiguranje ustavne jednakopravnosti hrvatskog naroda u odnosu na druga konstitutivna naroda,
očuvanje legitimnog predstavljanja Hrvata unutar državnih institucija.
Predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, naglasio je da stranka ostaje posvećena stabilnosti, institucionalnoj funkcionalnosti te traženju rješenja kroz postojeće institucije, posebno u pogledu sigurnosnih izazova koji ugrožavaju red i mir u zemlji.
Međutim, dok HDZ insistira na ovim političkim ciljevima, istovremeno se javljaju ozbiljni problemi vezani za praksu diskriminacije u određenim općinama pod njihovom kontrolom. Primjer za to je općina Kiseljak, gdje je tokom svečane sjednice Općinskog vijeća intonirana himna Republike Hrvatske, a Bošnjaci, Srbi i ostali narodi – iako značajan dio stanovništva – bili su potpuno izostavljeni iz javnog programa obilježavanja Dana općine. Ovaj čin jasno ilustrira institucionalno ignorisanje i isključivanje određenih etničkih grupa.
Slična praksa se, kako piše Politički.ba, ponavlja i u drugim lokalnim zajednicama poput Stoca i Čapljine, gdje Bošnjacima i Srbima već godinama bivaju uskraćena osnovna:
politička prava,
kulturna prava,
identitetska prava.
Iako se s jedne strane često poziva na toleranciju i međunacionalno razumijevanje, u stvarnosti takvi pozivi ostaju samo mrtvo slovo na papiru jer istovremeno, na institucionalnom nivou, jača politika isključivosti i diskriminacije prema manjinskim narodima.
Ovakva situacija izaziva zabrinutost zbog moguće eskalacije tenzija i produbljivanja podjela unutar BiH, čime se ugrožava cjelovitost države i temeljni principi suživota. Jasno je da postoje ozbiljni izazovi u ostvarivanju ravnopravnosti i poštivanja prava svih građana, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost.
Ukratko, trenutna politička klima u Bosni i Hercegovini obilježena je:
Nategnutim međunacionalnim odnosima koji se odražavaju kroz oštre izjave i političke zahtjeve,
Pitanjima vezanim za legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i njihova prava,
Praktikama institucionalne diskriminacije u lokalnim zajednicama pod kontrolom HDZ-a BiH,
Pozivima na reforme koje bi trebale osigurati jednakopravnost i stabilnost.
Ono što je ključno jeste da bez iskrenog dijaloga i konkretnih koraka ka inkluziji i poštivanju prava svih naroda u Bosni i Hercegovini, postojeće tenzije mogu dodatno narasti. Političke prijetnje, poput onih koje iznosi Dragan Čović vezano za područje Travnika, samo su simptom dubljeg problema koji zahtijeva pažljivo i odgovorno rješavanje.
Stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri zavise od sposobnosti njenih političkih lidera da prevaziđu segregacijske politike i usmjere se ka inkluzivnoj i pravednoj zajednici. Tek tada će se moći govoriti o stvarnom pomirenju i prosperitetu za sve njene građane.
Leave a Reply